\"Ja želim da budem iskrena, jer znate šta se radi u striptiz barovima. Nisam tu došla da berem kruške\".
Foto: Uprava policije
Iako se u prvi plan suđenja u
aferi “Afrodita” okrivljenima za trgovinu ljudima i prostituciju pominju
uglavnom optuženi, neopaženo od očiju javnosti prolaze sudbine
djevojaka, studentkinja i samohranih majki koje su radile, rade ili će
raditi u noćnim klubovima da bi preživjele.
U okviru ovog sudskog procesa, saslušano je više svjedokinja ili su pročitni njihovi iskazi u istražnom postupku.
One sebe nazivaju animir damama, imaju plaćeno socijalno i
zdravstveno osiguranje, kao što je na početku suđenja i rekao vlasnik
kluba i jedan od optuženih.
Djevojke uglavnom dolaze iz država gdje je velika nezaposlenost, siromaštvo, ekonomsko raslojavanje.
Većina njih tvrdi da ne pružaju seksualne usluge za novac, nego da
rade kao plesačice. Jedina je studentkinja Tina iz Zrenjanina priznala
dobar profit od prostitucije.
Zaradila kuću i auto
“Pet dana sam provela na jahti kod nekog Rusa u Budvi.To je bilo prošlog ljeta. Dao mi je 25.000 eura", rekla je Tina.
"U noćnom klubu 'King' ja sam bila spremna na pružanje seksualnih
usluga za novac. Sat vremena 100 eura, a cijela noć 500 eura. Moja
drugarica Ivana je otišla nazad u Novi Sad jer je imala ispit. Ja želim
da budem iskrena, jer znate šta se radi u striptiz barovima. Nisam tu
došla da berem kruške. Imala sam dogovor sa gazdom da posle svakog
ispita dođem po 10-ak dana da radim u tom noćnom klubu”, rekla je Tina.
Olga pobjegla od kontrole
Olga je došla iz Bjelorusije, a nastanjena je u selu pored Šapca.
Svjedočila je u sklopu istrage u aferi “Afrodita”. Kaže da radi po 15
dana u noćnom klubu “DS” ili “Afrodita” i onda se vraća u Srbiju. Za
sebe kaže da radi kao plesačica i na noć zaradi po 20 eura, plus dva
eura od svakog pića koje popije sa gostima. Prije ovog kluba, četiri
godine je radila u “Oskaru”. Tvrdi da ne spava sa mušterijama za novac, a
nije vidjela da to i druge rade.
Ja sam došla da radim svojevoljno jer volim da igram i od malena imam želju da budem igračica. U Novom Sadu imam roditelje i sestru koja ima sina. Nisam došla zbog zarade, već sam imala želju da se osamostalim, ispričala je Lea
“U selu odakle ja dolazim, živi se teško. Tamo imam sina, svekra i
svekrvu. Suprug je u Beogradu na terenu. Mogla bih da nađem ovakav posao
i negdje bliže u Srbiji, ali ne mogu da kažem svekru i svekrvi da igram
u noćnom klubu i zato dolazim ovamo da ne mogu da me kontrolišu”,
kazala je Olga.
Slična priča je i Mile” iz Zagreba, kojoj je to umjetničko ime dok
radi kao animator u “DS-u”. Ona je u istrazi ispričala da od kada radi,
nije bilo plaćenog seksa. Čula je da je bilo slučajeva da se neke
djevojake zaljube u goste i da se nakon toga viđaju sa njima.
"Uvijek sam odbijala"
Tamara je državljanka Srbije, ali rođena je u Skoplju. Već šest godina živi u Podgorici sa djetetom koje već ide u školu.
“Radim kao igračica u noćnom klubu 'DS', a prije sam radila u
'Valentinu'. Prije Valentina, radila sam kao konobarica u restoranu
'Ognjište', a nakon toga u prodavnici u Maslinama. Kada dođem na posao,
presvučem se i počinje ples, koji traje zavisno od dužine pjesme. Neke
igračice skidaju dio odjeće, a neke ne. Radila sam i u noćnom klubu
'Popaj'. Koliko ja znam, igračice ne pružaju seksualne usluge, ali ima
gostiju koji to traže. I meni su gosti tražili, ali ja sam to uvijek
odbijala”, rekla je Tamara.
Ceca iz Vrbasa kao plesačica ima četiri godine staža u “Afroditi”.
Zarađuje, kako je priznala u istrazi, od 25 do 50 eura, ponekad dobije i
bakšiš, ali, kaže, slabo.
“U Vrbasu moji slabo žive. Brat mi ne radi, majka i otac rade, ali su
plate male. Kada je bila policijska racija, meni su u sobi ostali ručni
sat i cigarete, a moguće je da je bilo kondoma, ali ja to nisam
koristila”, tvrdi Ceca.
Od 22 do 5
Novosađanka Lea radila je tri godine u “Valentinu” a osam mjeseci u “DS-u”. Prije toga je u Sutomoru prodavala palačinke.
“Ja sam došla da radim svojevoljno jer volim da igram i od malena
imam želju da budem igračica. U Novom Sadu imam roditelje i sestru koja
ima sina. Nisam došla zbog zarade, već sam imala želju da se
osamostalim”, ispričala je Lea.
Ana iz Vršca došla je u Podgoricu prije četiri godine. Udata je već
11 godina, ima i dvoje djece. Muž je ostao bez posla, pa je došla da
zarađuje.
“Kasnije su kod mene došli suprug i djeca, jer smo se pomirili.
Našao je posao u roku od mjesec i ima stalno zaposlenje. Podnio je
zahtjev za crnogorsku ličnu kartu i od tada ovdje živimo zajedno”, kaže
Ana.
Teško živi i Tina iz Đakovice, pa iako ne voli posao igračice, mora
da radi jer se od nečega mora zarađivati za život. Radno vrijeme je od
22 h do 5 ujutru.
“Došla sam da bih nešto zaradila, jer u Đakovici teško živimo. Tamo
imam roditelje i sina od šest godina. Roditelji žive od penzije mog oca
koja je 40 eura. Ja im pomažem tako što im šaljem mjesečno 50-100 eura.
Ne volim posebno ovaj posao ali ga radim jer moram nešto zarađivati”,
kaže Tina.
Pred specijalnim vijećem sudije Valentine Pavličić u Višem sudu u
Podgorici, nastavljaju se suđenja optuženima za zločinačko udruživanje,
trgovinu ljudima, posredovanje u vršenju prostitucije.
www.vijesti.me